utorak, 12. veljače 2008.

Kad će taj petak?



Danas sam napokon imao prvi ispit na ovim rokovima (to su zimski rokovi, zar ne?). Pripremao sam se za ispit 3 dana, a ako uzmem efektivno "radno vrijeme", onda je to bilo svega 8 sati negdje. Već sam izlazio na ovaj ispit pa sam eto već znao kakvi dolaze zadaci, a i frendovi koji su prošli su mi dali dodatne materijale i rekli na što trebam paziti.

I nakon tolikog "silnog" učenja mi se nakon dosta vremena pojavila ona trema koju dobiješ tek kad nešto (ili nešto više) znaš za ispit pa si počneš brijati "a što ako smisle neki turboüberhardcoreprejebeni rok pa ne prođem, što ako me mozak počne boliti pa se neću sjetiti ničega, što ako Hara Mata Hari bude svirao na otvorenom prostoru kraj fakulteta pa se neću skoncentrirati", i slične baljezgarije koje mogu samo studentu pasti na pamet.


Teoriju urote je samo još više začinilo to što sam se uspio probuditi sat vremena ranije prije alarma. A i san me uspio probuditi u gluho doba noći. Uvod u nightmare.

Kad sam se već ranije probudio, bilo je dobro da još malo pročitam sve to, da ne bi kao nešto previdio. Došao sam na ispit i opet su počele paranoje (kad malo pregledam sve ispite, kao da se da vidjeti kad ću proći ispit a kad ne, kao da ne ovisi o samom ispitu nego o događajima koji se događaju prije i za vrijeme ispita). Prva je bila ta što sam trebao ići na wc taman prije nego će ispit početi. Odmah moram čuvaru zakona, reda i ustavnopravnog poretka na ispitu upasti u oči.

Zatim je sljedeća paranoja bila ta što ja odmah znam sve ... "pa kako su to glupi zadaci, to ja lijevom nogom napišem i riješim". I još sam razmišljao kroz cijeli ispit o snu koji sam imao tu noć.

Prolazeći kroz te glupe (zapravo su jaako glupe) Scile i Haribde studenata, i rješavajući zadatke došao sam do zadatka za koji nisam znao kako se riješava i rekao sam asistentu: "Gledajte, svi vi ovdje na faxu nas učite da budemo inženjeri, ne štreberi koji sve znamo napamet, pa mi dajte otprilike pojasnite problematiku u dotičnom zadatku".

A kao što sam napisao da moji ispiti praktički ne ovise o znanju, nego ovise o događajima prije i za vrijeme, tako valjda velika većina položenih ispita je bila kada sam se na takav način pravio pametnim pred asistentom. To je bilo prvo praznovjerje koje mi je nagovijestilo da ću proći ispit.

A dogodilo se i još jedno praznovjerje koje mi je sugeriralo prolaznost. Ispit traje 2 sata (sunčeva, ne školska), a napisao sam ga u samo sat vremena. Što više pišem ispit, to su mi sve manje šanse da nešto pametno napišem (treba ju staviti trajanje ispita od pola sata, e onda bih bio turboübergeek).

Na kraju ispita je asistent rekao da će nam svima poslati mailove pa da znamo jel treba doći sutra na usmeni (koji je u principu samo upis ocjene sa pismenog, osim ako se ne osjećamo previše pametnim pa da pokušamo dići tu ocjenu) ili ne. Zakon.
I nakon 3-4 sata od završetka ispita sam dobio mail:
Dobili ste 14.5 / 20 na pismenom. Uz 3.5 boda iz labosa to čini 18 / 26 bodova.
Možete pristupiti usmenom sutra u 11h na Zavodu.

Pozdrav.
Totalni zakon s obzirom koliko vremena je utrošeno na ispit.
I sad, u isčekivanju terror usmenoga od upisa ocjene u indeks, pišem ovaj blog i razmišljam o vremenu "after" usmenoga.
Još samo da znam zbog kojeg vraga sam toliko sretan zbog toga, pa to je samo ispit. Valjda su ispitni rokovi razlog.

BTW, a san koji me zbudio u gluho doba noći je totalno weird. Od jedanput sam se našao u Zadru, na samoj rivi. Ispred jednog birca. Miiiiiiislim da se zove Maya. Birc je smješten u bivšem hotelu Beograd (i za hotel mislim da se tako zove). Ničim izazvan. Nije bilo neke radnje u snovima prije, nije bilo poslije. Samo sam se tamo našao, i čudio zašto se tamo nalazim. Ludi jebeni rokovi.
Ili se netko iz Zadra igra sa mnom a ja nemam pojma tko je to.

Naslov posta? Pa da se napokon pošteno izađe van. Bar do prijepodnevnih sati idućeg dana. Da se sve negativno izbaci na plesanje, skakanje i ludovanje.
JAAAAAAAKO mi je potreban taj petak..