srijeda, 20. kolovoza 2008.

Godišnji odmor - Korčula

S Lastova smo se uputili na Korčulu, kao što sam već naveo u ranijem postu sa 6 sati zakašnjena jer nam je pobjegao prijepodnevni trajekt. Glavni nedostatak (a možda i nije) je što nedjeljom poslijepodne od Vele Luke, gdje dolazi trajekt, pa prema Blatu i Korčuli ne vozi gradski autobus. Cijena - sitnica. 50kn po osobi za 50km putovanja. Taksist (valjda se zove Duje) nam je svesrdno htio pomoći za samo 400kn na nas četvero + prtljaga. Novci su se osjećali sigurno u našim novčanicima pa smo odlučili naći neki drugi prijevoz. Krenuli smo putem Korčule pješke (nemaš gdje fulat, samo ravno sljedećih 50km) i pokušavali stopati. Kad smo uzeli odmor nakon 15min hoda :sretan: pored Keruma, jedna od cura je uspjela zaustaviti mog Slavonca, koji je bio s kombijem. Nudio je prijevoz za 150kn u zadnjem dijelu kombija, ali ako bi smo ga htjeli sačekati do ponoći (sad je oko 20 sati u priči) onda će nas odvesti za 100kn jer on radi dolje u Veloj Luci do ponoći. Stari moj, nema problema. Vidjet ćemo malo Vele Luke, pokušati naći tetu J. Zlo (za neupućene Jasna Zlokić) ili se intimno družiti sa Meri Cetinić. Zadnje dvoje nije pošlo za rukom al smo vidjeli Vele Luke.



Kad pristajete u Velu Luku prvo vam za oko zapadnu ribarske barke koje naravno simboliziraju jedno lučko-ribarsko mjesto, te brodogradilište Greben. Uz brodogradilište se nadovezuje i pjesma "Dođi na morski Greben, tamo ću da te jeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeee ................ dnom ....." :sretan:


U samom centru gradu se nalazi škola, osnovna. Velolučani, ko Velolučani, jako vezani uz povijest uspjeli su nekako nabaviti ovaj prastari sat iz razdoblja divljeg zapada tamo preko bare. Pažljiviji gledatelj može uočiti da je to sat isti, ako ne jako sličan, onome iz filma Povratak u budućnost. Osim toga, da sad budem malo bezobrazan prema Dalmatincima :belj:, tamo je sve nastalo 1911. Eto ta škola, Splitski Hajduk, ovo, ono (dodajte sami u komentare) :sretan:


Kao što sam pisao o Lastovu, i Korčulani, odnosno Velolučani, su jako ponosni na Narodno oslobodilačku borbu te se ovakvi spomenici mogu vidjeti po gradu. Zanimljiv je i kafić u pozadini u kojem sam nakon sto godina ponovno probao ...


... PIPIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIII. Piće moje mladosti. To je valjda prva reklama koje se sjećam (muško sam :sretan:). Ana Sasso izlazi iz mora sa mokrom majicom i uffff :sretan:

Evo ga reklama



Uspjeli smo dočekati našeg prevoznika, mog Slavonca, te smo se smjestivši u elitni stražnji dio :rofl: krenuli sat vremena put Korčule.

U Korčuli smo prespavali na jeftinom mjestu za 0kn/noći u šumici neke galerije i ostavili cijeli idući dan za upoznavanje grada.
I bogami se ima stvarno lipih stvari za vidjeti.

U samoj Korčuli se jako vidi mješavina Grčkolatinske i Slavenske kulture, kao na većini otoka te ih time odvaja od ostalih gradova u unutrašnjosti Hrvatske. Zanimljiv je i podatak da je još davne neke 1214. godine (da li se netko sjeća tog razdoblja), Korčula kao prvo mjesto na svijetu zabranila robovlasništvo.




Okosnica Korčule je sam stari grad koji je bio zidina izgrađena davnih davnih godina (zapravo stoljeća), u 12. i 13. stoljeću i bio je glavna fortifikacijska utvrda prema unutrašnjosti. Sve do početka 18. stoljeća je bilo zabranjeno graditi bilo kakve građevine izvan utvrde. To su ulazi u stari dio.






Ulice su izgrađene po principu riblje kosti kako bi zrak mogao slobodno cirkulirati te je u njima i za najvećih vrućina bila ugodna temperatura. Svaka kuća je smještena točno na određenoj lokaciji i u točno određenim gabaritima. Dakle, gradnja je bila planska (to je bilo 13. stoljeće, da ponovim :sretan:)


U glavnoj ulici je smještena predivna katedrala Sv. Marka, građena u renesansno-gotičkom stilu od 1301. pa do 1806. godine. Zvonik je slikan sa vidikovca kuće za koju se vjeruje da se u njoj rodio i živio Marco Polo, jedne od glavnih atrakcija Korčule.


Korčula je bila utvrda pa je bilo logično da je imala oružje na zidinama. Ovaj top je jedno od oružja al ga stavljam čisto iz sentimentalnih razloga. Na njemu sam se slikao kad sam imao punih 5 godina. Prošlo je narednih 20 godina kad sam ga eto imao prilike ponovno vidjeti.


Evo i jedne slike, jedne spontane slike, koju u prvi čas ne bi mogli staviti u turističku ponudu jer je ova slika udaljena od očiju javnosti. Al' tu bi se prevarili. Samo pravi fanovi Mate Šo-mi Kovača mogu doći do ovako unikatnih njegovih slika i dotičnu smatrati pravim biserom turističke ponude Korčule. I samo će je pravi fanovi čuvati i dalje od očiju javnosti i s koljena na koljeno usmenim putem prenositi drugim fanovima :sretan:






Definitivno vrijedi posjetiti gradski muzej koji je smješten na 4 etaže. Karta stoji 15 kuna po osobi, al' kako imam predivne oči i neodoljiv osmijeh, žena nam je naplatila samo 3 karte za nas četvero :rofl:. Prva slika pokazuje dio tipičnog uređenja kuće, s naglaskom na stol za briškulu. Druga slika prikazuje mladu partizanku (kolo vodila) za vrijeme NOB-a, dok treća slika je zanimljiva po tome što je na kraju teksta umjesto napisa "Unaprijed zahvaljujem", "Srdačan pozdrav" ili tako nekakve fraze napisano "Smrt fašizmu sloboda narodu". To je bilo 1947. godine.


Jedna od posebnosti Korčule je viteška igra Moreška. U njoj se bijeli i crni kralj, Osman i Moro, bore za naklonost djevojke iliti bule. Prije se ta igra održavala širom mediteranskih gradova a danas je ostala samo u Korčuli, iako podrijetlo igre nije iz tog kraja.

I za kraj slike cijelog starog grada Korčule koje ostavljaju jako lijepi dojam ...

... kako danju ...


... tako i noću.

Stara narodna kaže da slika vrijedi više od tisuću riječi, ali vrijedi da i posjet mjestu vrijedi više od tisuću slika. Stoga nagodinu definitivno posjetite Korčulu, a meni se javite da vam sredim smještaj za 0kn/noći.