utorak, 16. rujna 2008.

A triba i pojist štogod

Naputovao se ja ovog ljeta. Napisao i koji post o putovanju. Neki i nisam napisao, jer je bilo puno toga. Al kad se toliko putuje, ostaneš gladan.
Restorani skupi, pizzerie i ostali uslužni objekti također skupi ... a valja napraviti nešto kod kuće.
Imao sreću pa mi majka pomogla da napravim moj ulitmate koolinarski spešl do sada ... buredžike.

Buredžici, zapravo burek zapečen sa kiselim mlijekom, nije problem napraviti ako znate praviti jufku, burek, pitu ili tome slično. Al ja nisam ništa radio od toga al eto pomogla mi majka da to napravim po prvi puta.

Fala majci puno što je sa mnom to radila pa je isprva uspjelo kako treba.


Zamjesili mi jufku (ja mješao sve to :sretan:) i podijelili ...



... pripremio ja i oklagiju za razvlačit jufku (to je štap od partviša kao što se vidi :sretan:), ali nije trebalo jel smo u rukama imali znanje :sretan: ...


... počeli razvlačiti pomalo ...


... razvukli do kraja (i tako 4 puta sve one smjese s prve slike), smjestio sve to u tepsiju u "gužvu" ...


... i to se pomalo peklo nekih pola sata, kad je došlo na red ...


... preliti kiselim mlijekom sa češnjakom, da to dobije svoj štih ...


... i eto poslužili se majka i ja.

To je još trebalo preliti kiselim mlijekom i poslužiti kiselo mlijeko ili jogurt da to bude kao da je posluženo u bosanskim buregdžinicama, al i ovako je to bilo ka jelo za bogove.

Spomenih gore da je sve to išlo u "gužvu". Pite se mogu praviti u gužvu što bi bilo "slaži kako sam ja slagao" ili u zvrkove. A to bi bilo kao što je slagan burek na albumu Dine Merlina, baš kao naslovnica albuma.

Kad idući put budem pravio pitu i sam mješao tijesto (sve to sam) bit će jestivo samo za mene. I drugi put :rofl:. Treći put će biti za prste oblizati i tada ću vas sve pozvati da malo meznemo ...