utorak, 3. ožujka 2009.

Bečka škola

Pjesma za ugođaj: Azra – Suzy F. (kada vidim Beč)

Ima par mjeseci kako mi se sestra prijavila za razmjenu studenata po nekakvom europskom programu u koji je uključena i Hrvatska. Mjesto – Beč. Fakultet – Ekonomski. Iako studira financijsku matematiku kod nas u Zagrebu na PMF-MO, taj dio je smješten u Beču na Ekonomiji. Ah dobro.
Da ne bude sve lijepo, pobrinula se naša birokracija. Uključili smo se u projekt razmjene studenata, ali samo eksperimentalno. Prijaviš se na svom fakultetu, prođeš fakultetsku pa sveučilišnu komisiju i ako si zadovoljio onda se možeš razmjenjivati. Dobiješ novce od države i od grada a ostalo sve sam sređuj.

Za odabir predmeta koje će slušati joj je trebalo dobrih mjesec dana. Za svaki predmet koji je gledala morala se konzultirati sa birokracijom na PMF-MO hoće li joj prihvatiti i bodovati taj predmet po ECTS sistemu.

Tko je vidio da fakultet iz Hrvatske, zemlje čiji se jezik prakticira od Sjevernog do Sredozemnog mora, od Atlantskog oceana do Crnog mora, prihvaća ECTS bodove zemlje koja nema ni more. Pih. Dovoljno je što prihvaćamo horde uspaljenih Austrijanaca svako ljeto na našem predivnom i najljepšem moru na svijetu – ne moramo sad i njihove bodove prihvaćati.

Bitku za studentski smještaj je vodila paralelno sa bitkom za ECTS bodove. Rješavaj sama – u prijevodu. Uspjela je i to riješiti iako je sve to bilo „jedna velika katastrofa“.
A kao šlag na kraju je hrpa nekakvih kolokvija i završnih ispita koji su bili u veljači na PMF-MO.

Pobijedila je birokraciju i zamršeni njemački jezik na stranicama fakulteta i raznih studentskih domova koji ne zna, dala je sve ispite (svaka čast, majstorice), sredila studentsku vizu u ambasadi i čekala ovu nedjelju da ide u Beč.

Paralelno sa njenom bitkom, ja sam vodio bitku sa Slovenskim vinjetama.

Već smo se ranije dogovorili da ćemo obiteljski svi otići do Beča kako bi ju smjestili i sa njom obišli mjesta koja će joj trebati u startu (studentski dom, fakultet, školu Njemačkog jezika, pivnicu :sretan: …) da ne bi imala nekakvih problema.
Kako izbjeći 18.5 km brze ceste i autoceste od Maribora do granice sa Austrijom. Bio bi lud kad bi bacio 35€ za polugodišnju vinjetu u Slovensku blagajnu za 18.5km puta za koji se koristi vinjeta. No no drugovi, bum se ja po lokalnim cestama vozil. Super je što postoji Google Earth i Google Maps preko kojih se može do u detalje izmijeniti ruta, baš kroz Sloveniju, kako bi se zaobišla vinjeta. A s druge strane, vinjeta u Austriji za 10 dana košta 7.70€ a vozili smo se preko 500km autocesta.

Ako netko treba upute neka mi se slobodno javi :sretan:
I krenuli smo svi za Beč, došli do Maribora i pripremili smo papire na kojima je opisan put do Austrijske granice. Da nije bilo tih papira pitanje je da li bi znali doći do granice jer putokazi u Mariboru pokazuju samo kako na autocestu da im platiš vinjetu.

A Beč, iako istočno od Zagreba :sretan: je pravi zapadnoeuropski grad. Hrpa autocesta oko i u gradu za koje trebaš imati upute kako doći do odredišta. I ovdje je Google Maps bio od pomoći. Kao i hrpa putokaza na autocesti koje te vode tamo gdje trebaš. (Austrijanci su tako pedantni oko svega, pa i oko prometa, za razliku od nama susjednih država za koje i profesionalni vozači kažu da im je problem bez navigacije proći kroz veće gradove).

Kad se ide u Beč, Viennu, Wien, kako god, ide se uglavnom smisleno vidjeti njegove turističke znamenitosti poput Schönbrunna, Hofburga, Rathausa, Volkstheatera, Pratera, Gasometera … ali ovaj puta nije bilo vremena za turističko razgledavanje. Prošli smo rute koje će sestri trebati sa javnim gradskim prijevozom, malo smo bacili pogled koliko smo mogli na par znamenitosti i to je to što smo od Beča konzumirali. Sestra je dobila zadatak da ih sama upozna i nama bude turistički vodič kad budemo dolazili po nju :sretan:.

Ostaje mi čekati turistički obilazak Beča i nada da seku više neće gnjaviti birokracija.
Za kraj par slika koje sam uspio uslikati u Beču.





UNO (United Nations Office) ili VIC (Vienna International Centre) city


Pogled na stanicu U1 linije metroa Alte Donau (stari Dunav) i Donauturm u pozadini


Maglovito jutro

Gornje slike su slikane u najmodernijem dijelu Beča, na dunavskom otoku.


Naš šarmatni francuz nepropisno parkiran ispred sekinog studentskog doma (nek se vidi da smo balkanci :sretan:)


Nek smo mi najprije sredili komp i Internet, a onda ćemo ju raspremiti


Seka ispred ekonomije




Katedrala sv. Stjepana u samom centru Beča




Votivkirche, jedna od najvažnijih neogotičkih građevina u svijetu (i glupa T-Mobile reklama za HTC G1)




MediaMarkt u Beču. Natpis iznad TV-a sve govori :-)