utorak, 24. ožujka 2009.

Povijest Zagrebačkih naselja i ulica

Od kada živim u Zagrebu, a ima tome već evo 8 godina, s vremena na vrijeme sam se zapitao odakle pojedinom kvartu ili recimo ulici ime koje danas nosi. Od kad razmišljam o zagrebačkim naseljima, to pitanje sam si počeo postavljati i za ostale gradove. Zašto Siget u Zagrebu, zašto Musil u Puli, zašto Stanovi u Zadru? Zašto pobogu Mačkamama u Osijeku? Ajd čuo sam povijest tog imena. Ili zašto Mali Pariz u Slavonskom Brodu kad nema ni P od sličnosti sa Parizom.

Al ajde, pojavi se pitanje u glavi pa nestane isto tako kako je i došlo. Sve dok neki dan nisam naišao na neku raspravu na forumu o Zagrebačkim podzemnim i nadzemnim tajnama. Tamo je jedna cura napisala dvije knjige koje pišu o Zagrebačkoj povijesti i koje bi bilo dobro pročitati. Nađem signaturu i ISSN na web stranici zagrebačkih knjižnica i odem podignuti te knjige sa misli u glavi kako će to biti knjige u boji i da će imati puno slika pa ću ja i skenirati neke (nemam skener al nabavi se sve lako). Našao ja te knjige kad one u formatu kao čitanka za Hrvatski jezik u srednjim školama. Papir onako žućkasti (kažu neka istraživanja da je takav papir najbolji za oči zbog kontrasta – ajde, ja sam im povjerovao), prelistao na brzinu i skužim da slika ima za nabrojat na prste.

Čemer, jad, plač, ritanje i urlikanje po podu knjižnice kao kad djetetu mama ne želi kupiti igračku koju imaju svi njegovi prijatelji. Ajd, mislim si, došao sam u ustanovu koja čuva znanje i povijest ljudskog bića, glupo bi bilo izaći iz nje bez komada knjige koje prenosi to znanje nama smrtnicima. Uzmem ja te knjige, obavim formalno-pravnu proceduru davanja iskaznice zagrebačkih knjižnica i s knjigama se vratim u okrilje doma.


Stavim ja knjige na noćni ormarić da ću ih pročitati kad legnem, al ostale one tako dva dana. Čuvale mi ormarić od prašine :sretan:. I uzmem nakon dva dana te knjige da vidim šta u njima piše kad gle čuda – tih 600 stranica (isključimo stranice početka i popisa literature, isključimo popis imena i prezimena u starom Zagrebu pa se svede na nekih 400) me zadržalo od 22 do 5 sati budnim, upijajući pritom sve što piše. Između ostaloga je pisalo i o povijesti imena današnjih kvartova i ulica (o nekim mjestima povijest imena, dok o drugim mjestima samo prvo pojavljivanje u spisima). U Zagrebu i malo oko Zagreba. Ajmo reći grad Zagreb, i dio Zagrebačke županije koja okružuje grad Zagreb. Sjetio sam se i par web stranica koje su pisale nešto o povijesti imena kvartova pa ću pokušat sve to zbirno ovdje napisati.

Zbog velikog broja zapisa, sad ću pisati samo o dijelu grada sjeverno od Save dok ću u idućem postu prijeći na drugu obale Save kao što je to davno nekad napravio i Većeslav Holjevac :sretan:.

Pa evo da krenemo:
Bizek – ime staroga sela na brdu poviše Podsuseda. U njem je u 18. stoljeću živjelo tridesetak stanovnika u 5 kuća. Naselje toga imena postoji i danas, a razasuto je na brdu poviše Podsuseda.

Borongaj – tako se danas zove naselje između željezničke pruge, Borongajske ceste i potoka Blizneca. Nekoć se ovdje prostirala šuma Borongaj, koja je dobila ime po zagrebačkom kanoniku Boranu ili Baranu.

Bukovac – staro selo na istočnom dijelu prigorja; često se spominje u izvorima. Godine 1344., Kaptol je ustupio jedan dio sela novim doseljenicama Nove Vesi. U selu su nekoć živjeli kaptolski vinogradari.

Cmrok – Ime brda na sjevernoj strani Gradeca (Griča). U ispravama iz 18. stoljeća spominje se i pod imenom Smrek. (Vjerojatno zbog smrekove šume?!)

Črnomerec – ime potoka i starog sela na zapadnoj strani gradske općine. Spominje se već u srednjem vijeku, a ime mu je nastalo jamačno prema nekom Črnomeru koji se tu prvi naselio. Godine 1631. Črnomerec je imao 13 naseljenih kuća, a pripadao je pod folnegiju Vrhovac.

Čukovići – tako se nazivalo staro selo gradskih kmetova na zapadnoj strani podmedvedničkog prigorja. Prema popisu iz 1631. godine, u Čukovićima je bilo sedam naseljenih kuća, a njegovi stanovnici spadali su pod folnegiju Vrhovac.

Dedići – ime starog podmedvedničkog sela koje se na tom mjestu spominje od 14. stoljeća. Selo je uvijek bilo malo i okupljenoga tipa, pa se u tom obliku sačuvalo sve do naših dana.

Dolje (Podsusedsko dolje) – tako se danas zove selo u dolini Sutinskoga potoka sjevernije od Podsuseda. Na tom lokalitetu imali su, nekoć, kuće radnici zaposleni u ovdašnjem kamenolomu.

Dubravica – tako se u 18. stoljeću zvala šuma oko istoimenog potoka na zapadnoj strani gradskoga područja. Kada je šuma u 19. stoljeću iskrčena, na tome zemljištu izgrađene su prve kuće.

Frateršćica – manje selo gradskih podanika na sjeverozapadnoj strani gradske općine. Godine 1776. spadalo je pod folnegiju Vrhovac. Danas manje naselje na podmedvedničkom prigorju sjevernije od Ilice.

Gajevo – ime stare šume oko savskoga rukavca koga više nema. Šuma se prostirala južno od današnje Ljubljanske ceste između potoka Kustošaka i Črnomerca. Danas ime novoga naselja na tome zemljištu.

Gračani – staro selo zagrebačkih kmetova na sjeveroistočnoj strani Gradeca. Godine 1631. potpadali su pod folnegiju Prekrižje. Danas ime gradskoga predgrađa pod gorom Medvednicom.

Harmica – stari naziv današnjeg Jelačićeva trga u središtu Zagreba. Ime Harmica potječe od mađarske riječi harminc (trideset), jer se tu, za vrijeme održavanja dnevne pijace, pobirala tridesetnica. U 17. stoljeću započela je izgradnja kuća na sjevernoj strani Harmice.

Horvati – staro selo gradskih kmetova južno od Gradeca u blizini Save. Bilo je središte folnegije pod koju je spadalo nekoliko prisavskih sela. Od toga imena potječe danas ime Horvaćanske ceste koja spaja Savsku cestu i Gredice.

Horvatovac – brdo toga imena počelo se naseljavati početkom 20. stoljeća. Ranije su tu bili Horvatovi vinogradi prema kojima je brdo dobilo ime.

Ilica – glavna ulica Donjega grada koja se nekoć nazivala Lončarskom cestom; u njoj su živjeli lončarski obrtnici koji su iz potoka Ilice vadili ilovaču od koje su proizvodili keramiku. Zbog toga je ova cesta u 18. stoljeću dobila ime Ilica. U podgrađu Gradeca oko crkve sv. Margarete, pored Ilice, bilo je srednjovjekovno središte današnjega Donjega grada.

Jarun – staro selo gradskih kmetova zapadno od Horvata. Danas rekreacijski centar u blizini toka rijeke Save.

Jelenovac – staro selo gradskih kmetova folnegije Vrhovac. Bilo je sa sviju strana okruženo istoimenom šumom. Ime šume i naselja sačuvalo se do današnjih dana. Šuma je dobila ime po Jelenu, sinu Uroševu, koji je u 14. stoljeću bio sudac Grada na brdu Greč (Grič).

Kalinovica – staro ime pašnjaka sjeverno od Horvata. Naseljeno je u 20. stoljeću.

Kašina – selo koje je Kaptol dobio preko zagrebačkog kanonika Cirijaka koji je potjecao od roda kašinskih Kuča. Kasnije, kao prepošt Kaptola, nagovorio je svoju braću Kučana i Bokana da svoje posjede također daju pod Kaptol. Od prepošta Cirijaka postoji danas mjesto Prepuštovac, dok mu od brata Kučana postoji danas mjesto Kučilovina.

Kraljevec – to se podmedvedgradsko selo uz istoimeni potok u srednjem vijeku nazivalo Fayz jer je negdje, u blizini sela, bila kraljevska palača. Ime Kraljevec spominje se prvi put 1328. godine kada se u jednoj ispravi zagrebačkom biskupu Timoteju potvrđuje posjed sela Fayz koje se tada zove Kralyeuc.

Kruge – ime sela istočno od Trnja. Naseljeno već u srednjem vijeku. Postoji mišljenje da su tu prvo živjeli Avari koji su ovamo došli u 6. ili 7. stoljeću.

Krvavi most – drveni most koji je preko potoka Medvešćaka povezivao gradsku općinu s kaptolskim Zagrebom; danas toga mosta više nema, a Krvavim mostom se zove kratka ulica na tome lokalitetu.

Ksaver – naziv gornjega dijela doline potoka Medvešćaka gdje su zagrebački isusovci imali svoj posjed i mlin.

Kustošija – nekoć posjed zagrebačkog Kaptola, zapadno od Črnomerca. Ime je dobio po tome što je pripadao kanoniku kustosu. Danas naselje oko donje Ilice, zapadno od Črnomerca.

Lašćina – kmetsko naselje zagrebačkih biskupa na istoimenom brdu poviše Vlaške Vesi. U 17. stoljeću bilo je tu tek nekoliko naseljenih kuća. Stanovnici su se bavili vinogradarstvom i stočarstvom.

Manduševac – izvor žive vode na Harmici. U dokumentima se spominje od srednjega vijeka. U novije vrijeme izvor je sproveden u gradsku kanalizaciju, a danas fontana na Trgu bana Jelačića dobiva vodu iz gradskog vodovoda.

Markuševac – selo prije zvano Sv. Šimun pripadalo je posjedima zagrebačke Crkve. Isprva je bilo kraljevski posjed. Stanovnici su podrijetlom potjecali od starohrvatskog roda Markušića koji su ovamo doselili iz okolice Okića.

Mikulići – staro kmetsko naselje na sjeverozapadnoj strani gradskoga posjeda. Ovdje je bilo dosta vinograda od kojih su neki bili u posjedu zagrebačkih purgera. Jedna isprava bana Mikića iz 1334. godine spominje to naselje. U Zlatnoj buli se spominje kao posjed Mikulinih sinova.

Mlinovi – staro naselje locirano uz kolski put iz Zagreba prema Šestinama. Ime je dobilo prema vodenicama (mlinovima) na potoku Kraljevcu. Danas se tako zove cesta i naselje od Ksavera do Šestina.

Nart – selo smješteno jugozapadno od Dugog Sela svoje ime je dobilo najvjerojatnije od plemića Narada koji su potjecali iz tog kraja.

Nova Ves – kolonizacijsko naselje zagrebačkog Kaptola osnovano u 14. stoljeću. Isprva se zvalo Lepa Ves. Toponim se sačuvao do danas.

Pešćenica – staro ime pašnjaka stočara s Lašćine. Od početka 20. stoljeća na tom zemljištu izgrađeno je istoimeno naselje građanskih vila.

Podsused – naselje na zemljištu susedgradskog vlastelinstva – nastalo kao podgrađe starog grada Susedgrada.

Pod zidom – ime ulice koja se pružala uz lijevu obalu potoka Medvešćaka. Ime je dobila jer se nalazila ispod kaptolskoga zida. Nakon regulacije tržnice na Dolcu i rušenja kaptolskog zida, ulica je zadržala svoje staro ime.

Prekrižje – staro selo gradskih kmetova u podmedvedničkom prigorju. Godine 1631. bilo je administrativno središte folnegije koje je obuhvaćalo nekoliko malih selišta. Kasnije je naselje podijeljeno na Gornje i Donje Prekrižje.

Remete – tako se nazivalo zemljište, a kasnije i selo gdje su zagrebački pavlini u srednjem vijeku podigli svoj samostan i crkvu Majke Božje Remetske. Crkva je sačuvana do danas, a nekoć je bila poznato hrvatsko proštenište.

Ribnjak – danas ime biskupskog parka iza stolne crkve. Tu je prije bio umjetni ribnjak; vodu je dobivao iz potoka Medvešćaka. Kada je ribnjak isušen, zadržano je ime lokaliteta.

Sigečica – ime pašnjaka koji se nekoć prostirao južno od današnjeg autoputa i istočno od Držićeve ulice. Naselje toga imena nastalo je tijekom 20. stoljeća.

Srebrenjak – tim imenom zove se u jednom kaptolskom spisu iz 1652. godine vinograd zapadno od Lašćine. Danas je to ulica na istoimenom brdu na potezu od Petrove ulice do Mirogoja.

Sveti Duh – crkva na zapadnoj strani gradske općine, podignuta u 15. stoljeću. Isprva je oko nje bilo samo nekoliko kuća gradskih kmetova, a na poticaj gornjogradskih isusovaca osnovana je ondje, 1625. godine, kmetska bratovština sv. Izidora. U 18. stoljeću doselili su na Sv. Duh i neki obrtnici, članovi gornjogradskih cehova, i zbog toga nisu smatrani gradskim kmetovima.

Šalata – stari oronim za brdo koje se izdizalo istočno od biskupskoga ribnjaka. Na njem su stanovnici Vlaške Vesi imali svoje vrtove u kojima su sadili salatu, pa je tako dobilo svoje ime.

Šestine – ime sela u podnožju razvalina Medvedgrada. Naseljeno je kada je Medvedgrad opustio. Stanovnici Šestina spadali su pod susjedno selo Kraljevec. Šestinski dvorac gradio je 1574. Jerolim Arconati, a preudešen je i nadozidan – do današnje veličine – u 18. stoljeću.

Trešnjevka – spominje se prvi put na Kneidingerovu planu gradske općine iz 1766. godine. Tada na tom zemljištu nije postojala ni jedna kuća. Bio je to pašnjak koji je dobio ime po nekoliko divljih trešanja što su na njem rasle. Naglo naseljavanje Trešnjevke odvijalo se tijekom druge polovine 19. stoljeća.

Trnje – ime za livadu s desne strane potoka Trnave pored novoga naselja Dubec. Počela se naseljavati u drugoj polovini 20. stoljeća.

Tuškanac – često se spominje u gradskim spisima 17. i 18. stoljeća kao prirodna šuma uz istoimeni potok. Danas prirodna park-šuma u rezidencijalnom dijelu grada.

Vlaška Ves – prastaro naselje tako prozvano prema svojim najstarijim stanovnicima, Latinima ili Vlasima. Naseljeno je jamačno u 8. ili 9. stoljeću, ali je kasnije promijenilo sastav stanovništva. Od 13. stoljeća Vlaška Ves dobiva status biskupskoga naselja ali s dosta sloboda, pa je opstojala kao poluslobodna općina pod nadzorom zagrebačkih biskupa. Glavna ulica toga naselja zove se danas Vlaška ulica.

Vrapče – selo je u srednjem vijeku bilo kmetsko selište zagrebačke Crkve. Kasnije je dobilo samostalnu općinsku upravu. U novije vrijeme naselje ima dva lokalna središta, pa se tako podijelilo u Gornje i Donje Vrapče. Prije se to selo zvalo Rabuč. Prema jednim izvorima ime potječe od starohrvatskog imena Raba (najstariji poznati žitelj na području Vrapča) dok drugi izvori tvrde da je dobilo ime od stanovnika koji su bili robovi Kaptola (Ropče).

Vrbik – u 17. i 18. stoljeću spominje se kao šumarak i pašnjak u sastavu sela Trnja. Tu je nekoć bilo isušeno korito Savišća. Naseljavanje Vrbika uslijedilo je tek početkom 20. stoljeća.

Vrhovac – staro naselje gradskih kmetova na istoimenom brdu između potoka Kunišćaka i Jelenovca. Godine 1631. spominje se kao administrativno središte folnegije okolnih zaselaka.

Vugrovec – uz Vugrov potok, neposredno ispod antičkog gradišta, razvilo se u srednjem vijeku selo Vugrovec. U Vugrovcu je izgrađen kaštel od strane biskupa Timoteja. U njemu je, kao biskupijski kaštelan, živio plemić imenom Paris odakle i ime jednog dijela Vugrovca koji se zove Paruševina (ili Paruževina, ovisno o kartama).

Zavrtnica – staro ime poljane gdje su zagrebački građani imali svoje vrtove. To se ime sačuvalo do naših dana. U popisu zagrebačke okolice iz 1631. godine, u Zavrtnici se navodi nekoliko naseljenih kuća gradskih kmetova.

U sljedećem nastavku slijedi povijest imena južno od Save - Novi Zagreb i područje Turopolja.

Literatura:
Mirko Marković - Stari Zagrepčani - život na području Zagreba od prapovijsti do 19. stoljeća
Mirko Marković - Zagebačke starine - prilozi poznavanju prošlosti grada Zagreba