ponedjeljak, 20. travnja 2009.

Triput sam video kuću Maršala

Hehe, naslov sam izvukao iz stare Balaševićeve pjesme 'Tri put sam video Tita' , jer sam tri puta bio u Kumrovcu dosada.

Prvi dolazak u Kumrovec je bio davne neke 2002./2003. godine kad smo sa jedne rano poslijepodnevne kave iz Slavonskog Broda odlučili otići u Kumrovec 'eto onako'. Kad smo stigli tamo bilo je oko 22 sata pa nismo mogli ništa razgledati, ali smo eto zamolili dobrog gospodina čuvara eko/etno sela da nas pusti samo da se poslikišemo kraj Augustinčićevog remek djela, kipa Maršala, i njegove rodne kuće.

Drugi dolazak u Kumrovec je obilježen mojim traženjem PBZ bankomata/poslovnice da dignem novaca i promijenim ih u eure jer sam dan poslije te 2007. godine išao za Tunis. Zašto sam po Kumrovcu tražio bankomat? Pa bio sam s bivšom u njenoj vikendici u jednom malom pitoresknom selu 20ak km od Kumrovca gdje nema ni trgovine, a gdje još i neki bankomat i ostala čuda moderne tehnologije. Tada sam drugi puta vidio kuću Maršala.

Ne kažu bezveze stari ljudi 'treća sreća'. Vikend prije Uskrsa je bilo savršeno vrijeme za otisnut se iz Zabrega belog grada na jedan divni obilazak Zagorja koje je dobilo ime 'Tour de Zagorje 2009' :sretan:.
Mirnim zagorskim selima drug schokac i ja smo polako ali sigurno hitali prema Kumrovcu da napokon obiđemo eko/etno selo u Kumrovcu i da napokon vidimo kuću Maršala kako treba. BTW, isti drug je bio jedan od glavnih idejnih organizatora naše prve kumrovečke ekspedicije.
Po pristupačnoj cijeni od 20/10kn (ljudi/studenti :sretan:) ulazite u ograđeni dio sela gdje, naravno, razgledate, informirate se, slikišete i druge stvari koje su pogodne ili nepogodne, kako je kome drago.
Središnji dio sela predstavlja rodna kuća Maršala, prva zidana kuća u Kumrovcu. Osim njegove kuće, u još par okolnih kuća tematski su obrađeni poslovi s kojima su se ljudi bavili nekada, te život mladenaca i starijih ljudi.
Osim samog eko/etno sela, u blizini postoji još nekoliko spomenika koji su podignuti nakon Titove smrti, a koji odišu u duhu socijalizma.

petak, 3. travnja 2009.

Povijest Zagrebačkih naselja i ulica II

Prvi dio: Povijest Zagrebačkih naselja i ulica

Da nastavim o imenima Zagrebačkih dijelova, ovaj puta s južne strane Save. Nekada davno Sava je imala drugačiji tok pa su neka imena koje ću sad spominjati zapravo kvartovi danas sa sjeverne strane.

Prostor savske nizine južno od same Save danas nosi ime Turopolje. Nekada, u starim ispravama se pisalo o Zagrebačkom polju. Turopolje, kao naziv, ne potječe od riječi Tura (divljeg goveda na ovim prostorima), već od starohrvatske riječi za ovo područje koje su zvali Tur ili Hotur.

Čiče – nekada zvano Čičan ili Čečan. Bilo je srednjovjekovno središte Turopolja. U njemu su se kao lokalni plemići održali mnogi starohrvatski rodovi. Samo mjesto imalo je status trgovišta. Njegovi stanovnici uživali su slobodu u raspolaganju imovinom. U Čičanu je postojao utvrđeni kaštel, koji je nastradao u borbama za vrijeme kralja Andrije.

Črnkovec – vlasnici zemlje na mjestu Črnkovca su je prodali nekom Črnku, prema kojem je to selo dobilo naziv. Na zemljištu tog Črnka se nalazi danas i zagrebački aerodrom.

Jakuševac – Prekosavski kraj između Zapruđa, Svete Klare i Kosnice koji je bio u posjedu lokalnih plemića Jakuša, koji su se zvali i Jakuševački. Imanje se isprva zvalo Hurčin, a kasnije je preimenovano u Jakuševac.

Mlaka – sjevernije od Gorice se prostiralo imanje Mlaka na kojem su živjeli plemići „od Mlake“. Isprava iz 1326. godine spominje Nikolu i Jurja, sinove Nikole, zatim njihove nećake Bartola i Valentina, i svi su imali plemićki naslov „od Mlake“.

Petruševac – susjedno dobro kraj Jakuševca koje je dobilo ime po Petrušu, a koji je umro bez potomaka, pa je ban Nikola to imanje poklonio Petruševu službeniku Grguru, sinu Stepanovu.