ponedjeljak, 20. travnja 2009.

Triput sam video kuću Maršala

Hehe, naslov sam izvukao iz stare Balaševićeve pjesme 'Tri put sam video Tita' , jer sam tri puta bio u Kumrovcu dosada.

Prvi dolazak u Kumrovec je bio davne neke 2002./2003. godine kad smo sa jedne rano poslijepodnevne kave iz Slavonskog Broda odlučili otići u Kumrovec 'eto onako'. Kad smo stigli tamo bilo je oko 22 sata pa nismo mogli ništa razgledati, ali smo eto zamolili dobrog gospodina čuvara eko/etno sela da nas pusti samo da se poslikišemo kraj Augustinčićevog remek djela, kipa Maršala, i njegove rodne kuće.

Drugi dolazak u Kumrovec je obilježen mojim traženjem PBZ bankomata/poslovnice da dignem novaca i promijenim ih u eure jer sam dan poslije te 2007. godine išao za Tunis. Zašto sam po Kumrovcu tražio bankomat? Pa bio sam s bivšom u njenoj vikendici u jednom malom pitoresknom selu 20ak km od Kumrovca gdje nema ni trgovine, a gdje još i neki bankomat i ostala čuda moderne tehnologije. Tada sam drugi puta vidio kuću Maršala.

Ne kažu bezveze stari ljudi 'treća sreća'. Vikend prije Uskrsa je bilo savršeno vrijeme za otisnut se iz Zabrega belog grada na jedan divni obilazak Zagorja koje je dobilo ime 'Tour de Zagorje 2009' :sretan:.
Mirnim zagorskim selima drug schokac i ja smo polako ali sigurno hitali prema Kumrovcu da napokon obiđemo eko/etno selo u Kumrovcu i da napokon vidimo kuću Maršala kako treba. BTW, isti drug je bio jedan od glavnih idejnih organizatora naše prve kumrovečke ekspedicije.
Po pristupačnoj cijeni od 20/10kn (ljudi/studenti :sretan:) ulazite u ograđeni dio sela gdje, naravno, razgledate, informirate se, slikišete i druge stvari koje su pogodne ili nepogodne, kako je kome drago.
Središnji dio sela predstavlja rodna kuća Maršala, prva zidana kuća u Kumrovcu. Osim njegove kuće, u još par okolnih kuća tematski su obrađeni poslovi s kojima su se ljudi bavili nekada, te život mladenaca i starijih ljudi.
Osim samog eko/etno sela, u blizini postoji još nekoliko spomenika koji su podignuti nakon Titove smrti, a koji odišu u duhu socijalizma.


Nemam baš puno toga pametno za opisati o samom eko/etno selu pa bolje da uz slike stavim i nekoliko natuknica. Bolje vama, bolje meni :sretan:.


Na zapadnom ulasku u eko/etno selo postavljen je spomenik na kojem piše
'OSAMDESETOSAM CRVENIH
JAVORA SVOME VOLJENOM
TITU

NAROD HRVATSKOG ZAGORJA
I ZAJEDNICA OPĆINA ZAGREB

KUMROVEC, 25. SVIBNJA 1980.'
Spomenik je očito postavljen nedugo nakon smrti Josipa Broza. Nisam shvatio zašto crveni javori, možda su predstavljali nekakav simbol tada, ali je zato jasno zašto ih je 88 posađeno.




Nekako ususret Zagrebačkoj univerzijadi postavljena je ova fontana kao očiti primjer poštovanja Tita i kod mlađih ljudi.
ZDENAC RADOSTI
DJECA JUGOSLAVIJE TITU
1987

Djelo Antuna Augustinčića. Ovakvih kipova ima nekoliko po cijeloj bivšoj Jugoslaviji. Osim ovoga, vidio sam i slikisao se kraj takvog kipa kad sam bio u Sarajevu, ispred bivše vojarne, danas njihovog kampusa. Osim ova dva kipa, postoji još jedan i u Velenju, Slovenija. Slovenci se hvale kako imaju najveći kip Tita na svijetu iako realno gledano, kip, tj. odljev je isti, samo je temelj na koji je spomenik postavljen viši nego na ova dva kipa. Ja mislim da bi trebao biti i jedan u Beogradu ali nisam naletio nigdje na takvu informaciju.
Našao, ja mislim da je isti. Link.


Maršalova uniforma :sretan:




Nas dvojicu slikao neki lik koji je imao šokački naglasak, kasnije smo vidjeli da ima nizozemske registracije :sretan:.


Nekada davno na livadi iza mene i dijelom gdje je sada kuća s desne strane slike je stajala štala. 60ih godina prošlog stoljeća tadašnji državni kadar ga je odlučio srušiti zato što kraj Titove kuće ne smije smrditi. Bože budala.






Nakon podužeg zadržavanja oko Titove kuće, dalje smo nastavili pogledati i ostale kuće u selu. Ovo je primjer tipično uređene blagavaonice zagorske obitelji.


Mobilna bačva za prijevoz vina. Hehehehe, tu smo se dobro nasmijali.


Na uzvisini povrh Kumrovca izgrađen je elitni hotel u sklopu kojeg je djelovala politička škola, kojom je Ivica Račan upravljao. Tu su za i nakon rata do prije 6-7 godina bili smještene vukovarske izbjeglice nakon kojih je hotel ostao u prilično lošem stanju. Iza hotela smo naišli na ovu nesvakidašnju 'građevinu', na kojoj su se vjerojatno održavali nekakvi skupovi i igre tokom ljetnih dana.

Put nas je natrag vodio preko Zelenjaka, koji je:
Dolina Zelenjak proglašena je posebno zaštićenim objektom zaštite prirode Odlukom Zemaljskoga zavoda za zaštitu prirodnih rijetkosti od 26. veljače 1949. godine, a nakon donošenja Zakona o zaštiti prirode Rješenjem Zavoda za zaštitu prirode u Zagrebu od 9. prosinca 1961. godine utvrđeno je svojstvo zaštićenoga objekta prirode kategorije rezervata prirodnoga predjela park šume i memorijalnoga prirodnog spomenika.

Rezervatom je obuhvaćana dužina klanca u dužini oko 3 kilometra kroz koji prolazi rijeka Sutla. Tjesnac sa stijenama visokim 100-200 metara predstavlja djelomično erozijsku dolinu, a djelomično tektonsku pukotinu. Stijene i strmi obronci obrasli su miješanom šumom hrasta medunca i crnoga graba (Querceto-Ostryetumcarpinifo/iae Horv.), a na dubljim tlima nalazi se šuma hrasta kitnjaka i običnoga graba (Querceto-Carpinetum croaticum Horv.) ili bukova šuma (Fagetum croaticum Horv.). Obronci Zelenjaka su stanište mnogim značajnim i rijetkim biljkama; veliki dio ilirskih biljnih vrsta ovdje dosiže svoju sjevernu granicu, dok su biljke iz pontskih krajeva ovdje ostatak davnih vremena kad se u današnjoj Podravini i Podunavlju protezalo toplo Pontsko more.

Zaštićeno područje obuhvaća dolinu Zelenjaka čitavim klancem; na zapadu je ograničeno Sutlom, a na istoku grebenom Cesargradske i Risvičke gore. Pripada mu i dio Risvičkoga klanca u dužini od 50 metara. Ukupna površina zaštićenoga područja iznosi oko 50 hektara.
Ono što je meni bilo zanimljivo tamo, osim spomenika Himni je kumrovečka pruga na tom dijelu.

Žuto je označena cesta prema Kumrovcu, koja prati dolinu Sutle. Kako pruga ne može tago naglo 'skretati' izgrađena je dijelom na Slovenskoj strani. Gledano iz smjera Zagreba (donja strana slike), pruga ide uz Sutlu, prelazi mostom preko nje i ulazi u tunel Zelenjak koji je na Slovenskoj strani. Po izlasku iz tunela, opet mostom prelazi preko Sutle i ulazi na Hrvatsku stranu. Taj tunel je jedan dio pruge oko kojeg se vodi spor između Slovenije i Hrvatske o ponovnom remontu te pruge. Na karti se vidi da pruga dalje ulazi dublje u Slovensko područje kako bi došla do Kumrovca (Sutla je granica).


E ovo je most sa Kumrovečke strane i zapadni portal tunela Zelenjak.


A ovdje smo se ohrabrili i popeli se ne prugu (ionako ne prolaze vlakovi :sretan:), ali smo izazivali vraga da ne naiđe policija. Ipak je to pogranično područje.


Iz te doline puca pogled prema starom gradu Cesargradu (joj kako mi smješno kad se dvaput ista riječ koristi. Isto kao kad se kaže SMB boja :sretan:). Cesargrad je na našoj strani, dok je s druge strane Kunšperberg (nadam se da sam dobro napisao), koji se vidi iz Kumrovca ali nemam dobru sliku njega.


U biti, imam evo nekakvu sliku Kunšperberga. Trebalo bi obići i jednu i drugu građevinu pa bi bilo ljepših slika.


I na samom raskrižju cesta Klanjec - Kumrovec i Zelenjak - Podgora stoji spomenik Hrvatskoj himni, podignut 1935. godine od društva Braća Hrvatskog Zmaja povodom 100. obljetnice naše himne.

Pri povratku smo se namjerili na Veliko Trgovišće da uslikamo i obiđemo kuću i prvog Hrvatskog predsjednika, ali to je tako mizerno uređeno da smo jeeedva primjetili njegovu kuću :rolleyes:. Kako nije bilo uokolo mjesta za stati i ostaviti auto, nastavili smo put natrag u Zagreb.

I došli smo do Zagreba :-).