nedjelja, 5. prosinca 2010.

Kulinarska nedjelja

Šta vam sve treba za napraviti kulinarske zafrkancije u nedjelju?

Najprije treba stol gdje će to sve stati ...


nedjelja, 28. studenoga 2010.

Turanj sam htio vidjet opet

Prije 10ak dana opet sam bio u Turnju, vidjeti napokon taj novi eksponat i opet malo prošvrljati okolo da vidim dobre stare eksponate :-).

Od kad sam bio zadnji put u Turnju, 2 ili 3 prijatelja me zvalo na mobitel da su vidjeli Mig koji je "naboden" na šipku i izgleda kao da leti (ako se ne gleda u šipku). Jest da je Karlovac, tj. Turanj udaljen od Zagreba cca 60km, nije da idem tamo svako malo pa da vidim. Al' eto, dogodilo se, nakon 15 mjeseci :-) da odem vidjeti novi eksponat.

Novi Mig u muzeju domovinskog rata u Turnju izgleda odlično. Da ne kažem odličnoooooo!. Oko njega sam se muvao cijelo vrijeme.


subota, 2. listopada 2010.

Čorba s lećom

Prošlo eto pa skoro 2 mjeseca kako sam bio u Turskoj i baš mi danas padne na pamet kako im je ona čorba s lećom bila dobra pa sam ju odlučio za napraviti. Od sastojaka u kuhinji je nedostajalo leće i kumina. Neka ima trgovina dolje.


Oprostite na mutnoj slici, ruke su mi drhtale :-)

nedjelja, 12. rujna 2010.

Avijacija oko Zagreba

Jučer sam se odlučio provozati biciklom do Velike Gorice i usput proći i obići mjesta za koje malo tko zna i/ili ih ne registrira uopće. Riječ je o drugoj asfaliranoj pisti u Zagreb i o radaru nedaleko piste. Htio sam obići i jedan Mig, ali o tome malo poslije.

srijeda, 25. kolovoza 2010.

Istanbule, Istanbule, ubio te vlak

Zadnji dan bivanja u Stambolu smo dogovorili lagano okolo po gradu i slikavanje gluposti. S tim da ... kad se dignemo idemo na čaj u azijski dio i na Taksimu, tj. na Istiklal strasse, večeramo.

Pa kako nije bilo eto kulturnih znamenitosti (osim kršćanske crkve) do puta natrag, stavit ću samo slike pa uz njih sitne opise. Kad krenemo natrag, e onda počinje rokenroll pravi.

ponedjeljak, 23. kolovoza 2010.

Beşiktaş i Beşiktaş nisu isto

Zora rudi bit će dana, na krovu je tarapana.

Ili mačja krkačina. Probudili su nas nesmiljeni zvukovi divljanja mačaka da bi se ispostavilo da se bore oko ženke. Kad smo pogledali na prozor imali smo šta i vidjeti. Šerif mačor jaše gđicu macu. Uspjeli smo fotodokumentirati radnju ali kako je ovo pristojno blogče :-), neće biti postavljena.

Danas je opet na repertoaru bila azijska strana, ali ovaj puta se nećemo zajebati pa ići na SeaBus do Yenikoya nego ćemo na Eminönü na običan trajekt pa do sjevernijeg dijela azijske strane, ovaj put Üsküdar [Iskidar].

petak, 20. kolovoza 2010.

Klub trokontinentaša

Kažu da je jutro pametnije od večeri i to se ispostavilo točnim. Nakon što su nas "opljačkali" na Sultanahmetu odlučili smo drugi dan krenuti preko bare na drugi kontinent. Uvidom u kartu zaključili smo da možemo ići na dvije strane uzeti prijevoz prema Aziji. Jedan je Sirkeci kod kolodvora, drugi je Yeniköy [Jeinkoj] na suprotnu stranu. Kako smo već vidjeli Sirkeci, odlučili smo se na Yeniköy, dvije stanice prigradskim vlakom. I onda smo shvatili da smo napravili zajeb. Mislim nismo, voze od tamo brodovi, ali odavdje voze samo katamarani, ili kako turci kažu Sea Bus. I da stvar još bude bolja, ne vozi direktno prema Aziji, nego vozi do još jedne stanice prema zapadu, blizu aerodroma, do Ataköya [Atakoj]. Tako da se put umjesto 20min odužio na 50min. A još smo bili u zatvorenom dijelu jerbo katamaran nema otvorenih dijelova gdje možeš biti jer kao brzina, sigurnost i to. I ne košta 1.5TL žeton nego 6TL. Al šta je tu je. Katamaran vozi do Kadiköya [Kadikoj], taman nasuprot Haydarpaşe [Hajdarpaše], glavnog azijskog Istanbulskog kolodvora, tj. Istanbul Asia Hbf.


srijeda, 18. kolovoza 2010.

Istanbul



Ove godine put me usmjerio ni manje ni više nego u Istanbul. Lagano sam početak ljeta očekivao 9ti mjesec kako bi otišao na tjedan dana do Berlina kad uskače drug Jimbo iz chata:

Jimbo: ajmo u Istanbul
Nedorečen: de šta ću tamo?
Jimbo: pa ajmo ono vlakom malo vidjet i sve to
Nedorečen: ma nema šanse ... početkom 9og bi trebao u Berlin na tjedan dana, treba novaca za to
Jimbo: a jebote Berlin, bio sam tamo, nema šta vidjeti
Nedorečen: hahaha, Berlin ili Istanbul ... mož' mislit kako dvoumim

subota, 17. srpnja 2010.

Ugodno rashlađenje u ova vruća vremena

Za sve kopnenaše koji ne idu skoro na more dobro dođe neka rijeka, riječica ili jezerce za ohladiti se na ovim nesnosnim temperaturama.

Tako sam ja sa društvom prije 2-3 tjedna otišao na roštilj uz riječicu Breganu, udaljeno nekih 40km od centra Zagreba. Bregana dijeli Hrvatsku od Slovenije, odnosno od EU, te po njenoj sredini prolazi katastarska granica.
Znači, krenete autocestom prema Sloveniji, prema graničnom prelazu Bregana, siđete na zadnjem izlazu Bobovica, i onda pratite cestu do lokalnog graničnog prelaza Bregana (ne znam da li se isto tako zove, mislim da bi trebalo imati drugačije ime zbog štambilja) i kad već dođete do carine, imate cestu ulijevo prema Žumberačkoj gori. Tamo nakon nekih 10km dolazite do proširenja koje je stvoreno za roštiljanje.

srijeda, 9. lipnja 2010.

Jasenovac

Jasenovac i Gradiška stara ide ona okrutna fašistička pjesma ... ali dobro je da se ne nabrajaju i ostala mjesta gdje su bili logori jer bi tim pjesma bila još gora.



Na području između Jasenovca i Stare gradiške je bio splet logora, masovnih grobnica i sezonskih poljoprivrednih sela gdje se mučki iskorištavalo i ubijalo neistomišljenike: Srbe, Cigane, Židovre, Partizane, ... i njihove pomagače.

nedjelja, 30. svibnja 2010.

Razna piva

Osim što volim otići svako malo negdje ... volim se tamo i osvježiti. S 'ladnim pivom, da se utaži žeđ jelte. Pa tako sam probao dosta dosta piva i padni me prije nešto više od godinu dana pa daj da ja slikam ta razna piva. Ne samo različita piva, nego ono, da slikam ambalaže. E sad ... zašto ambalaže. Pa evo recimo, da li se sjećate kako su prije izgledale boce ovih domaćih piva? One popularne "zidarke". I bili vi ljubitelj/konzument/nešto_treće tog i tog piva, moj osobni dojam je da se sjetite te boce ... i onda misli nekako počnu lutati po povijesti u stilu "gdje sam ja to vidio", "joj sjećam se tih vremena" i raznih drugih. Tako nekako sam i ja razmišljao kad sam došao na ovu ideju. Nije da ću slikati piva eto zato da imam slike boca piva ... mož' mislit ... nego čisto onako za 20 godina kad uzmem Ožujsko u ruke, da imam sliku kako je izgledalo 2010. godine recimo.

četvrtak, 6. svibnja 2010.

Beč, Beč i još jednom Beč (part 1)

I opet sam bio u Beču. Napisao sam u postu da ću ići opet i obistinilo se :). Sve sam sa sestrom planirao kad ćemo opet tamo kad nam uleti njena frendica da nju vozi njen dečko u Beč (isto ide na razmjenu studenata kao moja sestra) i da li bi htjeli mi ići s njima da im pokažemo kako zaobići autoceste u Sloveniji i da joj pokažemo di šta treba po Beču (barem ove birokratske stvari koje moraš odmah napraviti) a i grad dok se ne snađe. Mislim da nije ni rekla do kraja, mi smo si već spremali stvari za Beč, hehehehe. Ipak, radi se tu o 4 dana. Smještaj ... eto prvog problema. Sve sobe u sestrinom bivšem domu su zauzete do srpnja :-(, hosteli su od 35€ po krevetu, u domu di ide sestrina frendica ne možemo dobiti sobu ... i šta sad. Pa jebemu sve. Ajd seka malo se raspitaj tamo kod stare ekipe pa da vidimo nešto. I uspjeli smo dobiti jednu garsonjericu pod uvjetom da ponesemo svoje deke i da donesemo bocu kruške i karlovačkog piva. A problema :-), volim kad se vrši robno a ne novčano plaćanje. Za 130kn 3 noćenja, fino dobro. Oh Vienna here we come.

Beč, Beč i još jednom Beč (part 2)

I tako smo u nedjelju otišli autom do tamo i ... moje skromno mišljenje je da je jedino pogled od gore odličan, tropski dio O.K. a ostatak bezveze i ne vrijedi toliko novaca. Al' svatko ima svoje stavove. Pa evo malo slika i od tamo.