srijeda, 9. lipnja 2010.

Jasenovac

Jasenovac i Gradiška stara ide ona okrutna fašistička pjesma ... ali dobro je da se ne nabrajaju i ostala mjesta gdje su bili logori jer bi tim pjesma bila još gora.



Na području između Jasenovca i Stare gradiške je bio splet logora, masovnih grobnica i sezonskih poljoprivrednih sela gdje se mučki iskorištavalo i ubijalo neistomišljenike: Srbe, Cigane, Židovre, Partizane, ... i njihove pomagače.

Kao što je prikazano na sljedećoj karti ... to su istražena mjesta na kojima su bili dijelovi ustaškog sabirnog logora Jasenovac:



A Jasenovac je najpoznatiji dio, gdje se godišnje održavaju komemoracije za sve žrtve ovog sabirnog logora, pa ga je vrijedilo podsjetiti, i vidjeti memorijalni park.
Memorijalni park i bivši logor je smješten istočno od samog sela (iako je jedan dio logora bio i smješten u samom selu, u nekoj tvornici gdje su zatvorenici radili), omeđen sa istoka šumom (uz koju su bila poljoprivredna imanja), za sjevera željezničkom prugom i sa juga rijekom Savom. Na zapadnom rubu lokaliteta je smješten memorijalni muzej i kasnije izgrađena osnovna škola, dok je u samom centru logora smješten poznati "Kameni cvijet", kipara i još koječega, Bogdana Bogdanovića. No kako smo došli na parking kraj memorijalnog muzeja, počet ću od tu opisivati.
Dakle ... memorijalni muzej ... subota je. Što bi nešto radilo kad je lakše da neradi. A ne radi, čini mi se, ni inače, nego samo po prethodnom dogovoru. U njemu su inače zapisane sve znane žrtve koje su ubijene u sabirnom logoru (iako je moje mišljenje da veliki dio ljudi se tada nije mogao identificirati i nikada neće). Ali ipak smo frend i ja imali doček ... :-)



Barem netko, hehehe.

Ništa ... ovo čudo ne radi, maca nije znala objasniti šta tu ima, samo se prodavala za komad hrane. Idemo dalje ... ajmo ća ... gemma ... let's go. Dolje prema Savi nailazimo na prugu, s kojom su prije odani Ustaše strojovođe dovozili neustašku živalj u ovaj pakao na zemlji ...

Photobucket

... naiđosmo malo niže i na vlakić koji je dovozio "negospodu" vamo ...



Zapravo ... samo je lokomotiva nađena u prostorima bivšeg logora, dok su vagoni dani iz različitih željezničkih uprava bivše Jugoslavije kako bi se sastavila kompozicija koja bi predočila kak je taj prijevoz izgledao. Zanimljivo je da su na otvorima vagona postavili bodljikavu žicu da ne bi slučajno netko nešto. Iako, radi se o ovakvim otvorima ...



Ta tri vagona u kompozicjiji su čak nedavno i uređeni, 2008/2009. godine.

Daljni put je nastavlja po nasipu gdje je išla pruga. Umjesto pruge, postavljeni su drveni željeznički pragovi kao šetnica. Polako prilazimo "kamenom cvijetu" kad li čuda ... dva su cvijeta, a ne jedan kao što je dosad prikazivano na televizji ...



Šala mala ... radi se o odljevu Jasenovačkog logora. Uz sam cvijet i šetnicu do njega, označeni su i humci i udubljenja koja simboliziraju mjesta logorskih objekata (humci), odnosno grobnice i mučilišta unutar samog logora (udubljenja).

Nekim brutalnostima koje su se događale u ovom logoru svjedoči i popis objekata koji su bili u logoru (obratiti pažnju na broj 8) ...



No idemo dalje. Dospjeli smo doći do cvijeta. Vrijeme je bilo mutno i vlažno, putem do Jasenovca nas je pratila kiša, ovdje je nije bilo. Drveni pragovi su bili natopljeni i na nekima se već počela hvatati sluz i alga tako da se moralo oprezno hodati.

Na televiziji nisam nikada dobio dojam koliko je veliki taj cvijet. Tek kad ste pred njim vidite koliko je to zdanje glomazno i koliki je čovjek mali pred njim. A s druge strane vidite kakvi su se spomenici pravili u jugosocijalizmu.



Visinu vam ne bih znao reći ali moja neka osobna procjena je cca 50m.
Da je spomenik posjećivan ne samo jednom godišnje od predsjednika republike svjedoči i sljedeća slika:



Vijenac koji se vidi iznad ploče je doni savez antifašističkih boraca Slovenije (tako nekako). Svaka im čast.


Iako se spomen park Jasenovac mogao detaljnije opisati, to nam nije bio razlog za posjetiti Jasenovac. Ali kad ste u Jasenovcu tamo se mora otići definitivno.

Razlog posjete Jasenovcu se nalazi na zapadnom prilazu Jasenovca ... točnije, tamo gdje željeznički most prijelazi Savu i prije nego što pravi desni zaokret prema kolodvoru Jasenovac i same ulazne table u mjesto je smješten jedan šljunčani put prema Savi i tamošnjem iskopištu riječnog šljunka. Na tom putu je smješten T-55 tenk koji je pripadao vojsci republike Srpske. Nema puno detalja o tom tenku ali moja pretpostavka je sljedeća: Kako su mostovi tamo bili porušeni jer je to ipak bilo ratno područje, izgrađena je vojna skela na tom dijelu Save te su Srbi forsirali na kraju tog šljunčanog puta Savu. Dio forsaža je uspio proći, dok je ovaj tenk dobio direktan udarac od naših snaga, te su ga Srbi tamo i ostavili. Tako taj tenk stoji tamo pa minimalno 15 godina. I recimo sad opet moje razmišljanje, opet naglas :-): Pa moglo ga se urediti malo postaviti asfalta okolo, nova boja i šta ja znam pa i od toga praviti neki mini spomenik, mini turizam ... šta ja znam. Sve se može kad se hoće i kad se želi. Ili ga dofurati u stanje kakav je bio prilikom pogodka ... pa da je još odsimulirana granata (ili koji ga je već projektil pogodio) kako prodire kroz oklop ... ma trista čuda . Makar šta, tko je čuo za tako nešto.





Na zadnjoj slici se u pozadini vidi željeznički most pa smo se odlučili kad smo već tamo da odemo malo s višljega baciti pogled na okolo. I dobro da smo bacili samo pogled :-). Da smo bacili štogod zapadnije od ovog mosta (na slici je to na desnoj strani, dakle još zapadnije od Jasenovca) moglo se dogoditi i kaBOOOOOOM ...



Nismo ništa bacili, samo smo se vratili do auta i krenuli tražiti prvu benzinsku jer je tank bio prazan, mrak je već bio na obzoru, a i mi smo bili žedni pa je valjalo potražiti koju pivnicu.

A bome sam i sad ožednio pa idem pronaći koju uokolo :-).