srijeda, 9. ožujka 2011.

Tehnički muzej Zagreb

Već neko vrijeme namjeravam otići u Tehnički muzej ovdje u Zagrebu da vidim, zapravo da se prisjetim kako izgleda, nakon što sam pohodio takav muzej u Beču i nakon što su mi prijatelji pokazali kako izgleda Tehnički muzej u Berlinu i u Münchenu. Bio sam prije 16, možda 17 godina u njemu i onako kroz maglu sam se sjećao izgleda i primjeraka unutra pa sam htio ponoviti gradivo. Znam da Tehnički muzej u Zagrebu nije po veličini niti blizu onome u Beču ili Berlinu, da je smješten na mjestu gdje je bila bivša konjušara i upravna zgrada prvog tramvaja u Zagrebu ali ipak ga je vrijedno vidjeti. A i takav tip muzeja mi se najviše sviđa.
Cijena je 15kn + dodatnih 15kn za posjet planetarijumu i dodatnim povremenim izložbama i znanstvenim predavanjima. Za razliku od muzeja izvan Hrvatske, studentskog popusta nema. A nije ni skupo da bi se još tražio studentski popust.
Prvo što sam osjetio kad sam ušao unutra je neopisiva hladnoća. To je bilo negdje sredinom veljače, kad su ono bile baš niske temperature. Je bilo hladno vani, tipično za veljaču, ali se unutra kosti smrzavaju. Grijanje ne radi, prostorije su toliko velike da bi se hrpa novaca za grijanje trošilo. Zaposlenici hodaju u debelim zimskim jaknama i naušnjacima :S. Katastrofa za tako jedan divan muzej.
No da se vratim u muzej. Muzej je podijeljen na sljedeće dijelove: poljodjelstvo, promet, energija, astronautika, geologija, vatrogastvo, velikani (u formiranju, ne radi još - u biti radi ali malo poslije o tome) pa evo da malo opišem kako to izgleda u tom muzeju.
I još nešto, tokom radnog vremena muzeja postoje organizirana informativna vodstva u trajanju cca pola sata o sljedećim temama: posjet apijariju (pčelinjaku ali zbog specifičnosti smještaja pčela, otvoreno je samo od travnja do listopada), posjet rudniku, posjet demonstracijskom kabinetu "Nikola Tesla" i posjet planetariju.

1. Vatrogastvo
Kad se uđe u muzej pa se krene onako kako se karte dijele, tj. drugim riječima clockwise od lijeva prema desno, prvo dolazi vatrogastvo. Ovaj prostor je osmišljen kao prikaz napretka vatrogastva od ampera vode pa do suvremene tehnike. Na početku nešto malo ima o kemijskoj reakciji nastajanja i prekidanja vatre a zatim vozila i na slikama uglavnom prikazani specifični uvjeti u kojima može nastati vatra - tuneli, otvoreno more, rudnici ...

2. Transformacija energije
U ovom dijelu su prikazani razni strojevi s kojima su ljudi kroz povijest pokušavali obuzdati energiju i iskoristiti je u svoju korist ili pretvoriti energiju u neki drugi poželjniji oblik. Ovaj dio počinje sa zbirkom predmeta za mehaničku pretvorbu energije (bilo da se radi s čovjekom ili sa životinjom upregnutim strojem). Zatim slijedi upotreba energije vode i vjetra gdje su prikazani neki primjerci pretvorbe takve energije, poput vjetrenjače koje su se proizvodile u raznim krajevima svijeta ili vodenice.
Zatim slijedi dio s parnim strojevima i motorima s unutarnjim izgaranjem - parni strojevi se počinju praviti tamo negdje u 18. stoljeću, kako bi proizvodili veću količinu mehaničke energije uz pouzdan rad jelte. Zatim razvoj parnih strojeva ide ka smanjivanju stroja kako bi takav stroj bio i prijenosni pa tako je najprije izumljen motor s unutarnjim izgaranjem a daljni napredak je u Otto i Diesel motorima, kao i turbinskim i raketnim motorima.
Dok sam tako stajao kod Otto motora (mislim da je na slici 7) pita nas čovjek da li smo zainteresirani za posjet rudniku (to je jedno od organiziranih informativnih vodstava) - hvala, nismo - i upusti se čovjek u priču s nama oko Otto motora, kako je bolji prikaz uređaja na slici 8 jer ga se može i vrtiti da se vidi kako rade cilindri i dođemo do toga da sam ja tu bio prije 16, 17 godina i da se sjećam sportskog Mercedesa iz čini mi se 1928. godine koji je već tada mogao ići 200kmph. Kaže čovjek da taj eksponat još uvijek postoji (odjel Promet) ali da je u očajnom stanju i da obnova i rekonstrukcija košta cca 200.000€. Ajde doći će i taj dio na red.
Tu se još nalazi dio o elektroenergiji, nuklearnoj energiji s naglaskom na NEK i alternativnim izvorima energije - to su sve manje više slike i opisi stvari na slikama tako da mi to nije bilo zanimljivo slikati.

3. Rudarstvo, tehnologija i nafta
Taman nekako dok smo razgledavali prezhodni dio, a kako sam već napisao, zvali su na organizirani posjet rudniku, gdje se između ostaloga vidi sve iz ovog područja, primjer rudarskog kopa, vagoneti za prijevoz rude, gas maska sa filterom za pročišćavanje zraka od CO2, rudarske kacige, lampe ... ali budući je ostalo malo vremena uz ostale izložbe koje smo htjeli vidjeti, nismo posjetili. Osim toga prikazana je maketa naftne platforme iz Jadranskog mora, a u dvorištu muzeja je prikazana naftna njihalica, slična onima što se mogu vidjeti uz autocestu A3 u okolici Ivanić Grada.
4. Promet
Najveći dio po površini i po broju izloženih primjeraka se nalazi upravo na odjelu promet. To je središnji dio same zgrade. Tu se nalazi dio o kopnenom, pomorskom i zračnom prometu
Čovjek od davnina sve nešto pokušava iskoristiti svijet oko sebe kako bi sebi olakšao, pa tako i u transportu. Od hodanja, preko izuma kotača 3.000 godina prije Krista, preko korištenja ljudske snage u ostvarivanju transporta preko korištenja životinjske - konja, deve, slona, psa, pa preko izuma parnog stroja koji je najviše poslužio u transportu tračnicama do Otto i Diesel motora. U ovaj dio spadaju bicikli, mopedi, automobili, gusjeničari, tramvaji i vlakovi.

Osim kopnenih oblika prijevoza, tu su smješteni i pomorski i zračni prijevoz. Ovdje je manje više sve objašnjavano kroz slike i popratne tekstove, od raznih splavi, čamaca, brodova pogonjenih veslima i jedrenjaka, do upotrebe parnog stroja u premošćivanju vodenih prepreka te daljnjeg razvoja motornih brodova/čamaca do upotrebe nuklearne energije kao pokretačke snage plovila.

U dijelu o zračnom transportu se nastoji prikazati razvoj ove grane od Dedala i Ikara koji nisu znali da Sunce šteti vosku, preko ideja Leonarda da Vincija koji je letenju pristupio na znanstvenoj osnovi i Fausta Vrančića kao tvorca prvog padobrana i razvoja prvih balona s kojima je čovjek prvi puta vinuo u zrak. Razvojem motora sa unutarnjim izgaranjem se zapravo pravo počinje razvijati zrakoplovstvo. Daljnim razvojem klipnih motora, zatim mlaznih i naposljetku i raketnih motora čovjek se vinuo u svemir, ali o tome malo kasnije.

5. Velikani
Taman pri kraju obilaska prometnog dijela uslijedio je poziv na još jedno organizirano vodstvo - demonstracijski kabinet Nikole Tesle. Iako je to organizirano kao predavaonica, ovaj kabinet je osnova budućem odjelu Velikani gdje bi se trebalo govoriti i o Vrančiću, Boškoviću, Mohorovčiću ... osim ovog kabineta, postavljene su i skulpture u dvorištu Tehničkog muzeja, odmah lijevo nakon što prođete kiosk gdje se kupuju karte.
U kabinetu od 260 m2 je kroz slike i popratne tekstove opisan rad Nikole Tesle od rođenja, školovanja i života i rada u SAD, te njegova odlikovanja i medalje. Ovaj kabinet je otvoren i pušten u rad 1976. godine, na 100. obljetnicu rođenja Nikole Tesle. 2006. godine je napravljena rekonstrukcija i izgleda kao što danas izgleda jelte. Osim slika i teksta, ovdje kustos muzeja pokazuje neke od Teslinih ideja te vrši pokuse. U dosta pokusa aktivno sudjeluje i publika, većinom djeca kojima je to i najzanimljivije. Sve se radi oko struje.
Da malo skrenem s teme. Osim što je ovdje bilo najhladnije u cijelom muzeju, jer ipak sjediš tu nekih pola sata i gledaš pokuse pa se počnu sige stvarati na tebi, ispred mene sam vidio jedno poznato lice s tv-a. Radi se o jednom kuharu koji je došao sa svojom djecom, a koji je naučio pričati Hrvatski ali još nema naglasak i stil izgovaranja naših riječi pa često trebam titlove dok on priča. E on je bitan za ove pokuse.
Dakle, izvode se tu neki pokusi. Kustos postavi neku ploču, spoji na žice i stavi najprije jaje unutra. Metalno. I jaje stoji. Zatim stavi neku rešetkastu konstrukciju, malo zavrti i ona se nastavi dalje vrtiti sama. Pita kustos sve nas prisutne šta bi to bilo. Da ih ovdje u muzeju ima na skoro svakom koraku a da ih i ukući imamo barem 10-15 komada, naravno u manjem obliku. Neko se dijete javi i kaže - elektromotor. Bravo, ajde mi sad nabrojite gdje bi se sve mogao naći elektromotor. I počnu djeca - discman, walkman, video player, dvd player, autić na daljinski ... dosta su oni nabrojali stvari, kada kuhar onako poluglasno - mi smo ga iza čuli, ali ga dolje prvi redovi i kustos nisu čuli - izjavi štapni mikser. Mi smo se brate mili počeli susprezati da ne puknemo od smijeha jer bi to bila neugodna situacija. Na kraju smo zaključili da je na djelu bila profesionalna deformacija XD.
Zatim je tu bilo pokusa i sa strujom visokog napona gdje je prikazan rada Faradeyevog kaveza u koju je kustos strpao djecu te bežični prijenos električne energije, što je bio san Nikole Tesle - bežična, besplatna energija svima. Kako je to prije 100 godina bila utopija, tako je i danas - čak bi rekao još i veća utopija. Nije problem proizvesti, problem je što se nebi naplaćivalo

6. Osnove poljodjelstva s Apijarijem
Smješten na gornjem katu muzeja, u ovom odjelu su prikazana razna oruđa za kultiviranje zemlje. Iako je danas velika većina stvari mehanizirana, dosta alata u poljodjelstvu je i dalje za ručnu upotrebu - lopata, motika, grablje ... sva ta oruđa su prikazana zajedno sa slikama kako to izgleda u drugim krajevima svijeta. Osim ručnog oruđa ovdje su prikazani i oruđa za zaprežnu obradu tla - rala i plugovi. Osim ovih eksponata (negdje 60ak) ovdje je napravljen i apijarij - mjesto gdje se može vidjeti povijest uzgoja pčela. Fora je što je taj dio ograđen pleksiglasom tako da posjetitelji mogu vidjeti šta se događa, a pčelama je napravljen usmjeren otvor izvan Muzeja kako bi se same opskrbljivale za svoje potrebe.
Kako sam napisao prije, Apijarij ne radi tokom hladnih mjeseci pa se nije ni imalo šta vidjeti od pčela.
7. Tehnika
Iako to nije zaseban odjel, barem nigdje tako ne piše, svrstao bi sljedeće eksponate u eto novi odjel. Radi se o raznim tehničkim spravama, kojih ima dosta po raznolikosti i dosta po povijesnom slijedu. Tu se mogu vidjeti razne šivaće mašine, zatim stari gramofonski aparati, razni kompjuteri kako su prije izgledali, zatim radio prijemnici i transmiteri ... hrpa toga ali je dosta slabo popraćeno tekstom tako da je posjetitelj ostavljen da sam dokuči šta je šta.

8. Astronautika i planetarij
Svemirska era je započela 04.10.1957. godine kada je lansiran prvi umjetni Zemljin satelit, Sputnik-1. Sputnik-2 je nosio prvo živo biće u svemir, psa Lajku da bi 12.04.1961 Jurij Gagarin bio prvi čovjek koji je obletio Zemlju u kapsuli svemirskog broda Vostok.
Lajka je bila mješanac lutalica sa Moskovskih ulica. Rusi su odlučili raditi sa lutalicama jer su smatrali da su ti psi bolje naučeni na stres, hladnoću i izglađivanje. Lajku su u početku zvali Kudryavka a osim nje su uvježbavana i druga dva psa, tj. kuje - Albina i Mushka. One su testirane u suborbitalnim letovima i u testiranju instrumenata i sustava za održavanje života. Priča kaže da su odabrani samo ženski psi jer su ženke bolje slušale naredbe ali drugi izvor kaže da je to zato jer je bilo puno lakše napraviti spremnik za uriniranje za ženke nego za mužjake. Šta da se mužjaku digne pa ispadne iz spremnika i zapiša sve okolo :D.
Kako Hrvatska nije poznata po svom svemirskom programu jer ga nema, nije ga imala ni Jugoslavija (iako je Tito to htio kao gospodar 3. svijeta), ovdje su izložene makete modula i raketa koje su doprinjele razvoju puta u svemir i njegovom boljem upoznavanju.

Osim ovih modela, središnji dio čini planetarij, koji simulira nebo iznad Zagreba. U 15ak minuta govora kustos objašnjava gdje se sad nalazi veliki i mali medvjed, zvijezda sjevernjača, Venera ili zvijezda Danica, Sirius ... dosta zviježđa i pojedinih zvijezda koje su još i stari Grci proučavali. Unutra se pogase svjetla kako ne bi smetala ugođaju te se prikazuju zvijezde kao točkice različite veličine i različitog intenziteta na gornoj polukugli koja predstavlja nebeski svod. Na najširem horizontalnom dijelu kugle prikazana je panorama grada kako ga se vidi iz te točke gdje je smješten planetarij. Uspio sam pronaći katedralu, ipak je to najvišlja građevina u Zagrebu i nekolko drugih crkvi, ali me zbunjivala velika količina dimnjaka i nikako nisam mogao shvatiti koje bi to građevine bile predstavljene. Na kraju je kustos rekao da je to prikaz grada od prije 42 godine čini mi se, kad je i napravljen planetarij. Mnogo je tvornica od tada srušeno.

Na kraju jedan mali osvrt na sam Muzej - svaka čast zaposlenicima muzeja koji nastoje prikazati što više eksponata na ograničenom prostoru te kroz svoja vodstva pokazati svijet tehnike posjetiteljima te što posjetitelj nije prepušten sam sebi da luta od eksponata do eksponata i tako stvara sliku tehnike, nego u nekim dijelovima posjetitelj postaje dio pokusa, što je puno bolje za muzej nego tipičnog "NE DIRATI". Pohvalno je i što muzejski tramvaj M-24 iz 1924. godine i prikolica koju je konstruirao Dragutin Mandl svaku nedjelju (u pravilu, može se dogoditi da se popravlja pruga pa tada jelte ne može) vozi s Ljubljanice, preko Tehničkog muzeja, do Maksimira gdje se okreće i vraća do Tratinske ulice kao krajnjeg odredišta za putnike (tramvaj prazan produžuje dalje na remizu) ili što se s Tehničkim muzejom može dogovoriti posjet nuklearnoj elektrani Krško.
Ono što je zaista žalosno, ne samo u ovom muzeju nego u dosta naših muzeja je krajnja nebriga grada i/ili države prema kulturnoj baštini. Nije mi jasno da se muzej ne može grijati jer to puno košta. Nije mi jasno kako recimo Hrvatski željeznički muzej ima otvorenu postavu kod Plivine zgrade u ulici grada Vukovara koja je prepuštena vremenskim (ne)prilikama. Idealno bi bilo spojiti ta dva muzeja u jedan sa novom reprezentativnom građevinom (ne treba biti novogradnja, samo treba biti veće površine gdje bi to sve moglo stati). Nije mi jasno zašto WC u MSU nemaju ugodan miris jer nema novaca za čistačicama a cijelo južno i zapadno pročelje svojim led displeyem troši struje kao osrednje selo.
Al' ... potrošili smo novce na "pametnije" stvari od muzeja, oni će morati pričekati to nekakvo svjetlo na kraju tunela...